Interliber 2017. godine bio je istovremeno i drugačiji i potpuno jednak onim prethodnim sajmovima unatrag dvije ili tri godine. Jednak u tome što sam opet moljakala da me se pusti jedan jedini dan u pohode, bez malog dvonožnog privjeska kojeg rodih prije par godina, na dva ili tri sata od trenutka kad prijeđem kućni prag. To mi se, naravno, nije ostvarilo.

Drugačiji utoliko što je ove godine mali šef sam sebi birao slikovnice. A to je, opet, i dobro i loše; s jedne strane, pravo je zadovoljstvo promatrati svoje mladunče kako samostalno bira prve knjige u skladu sa svojim prvim interesima, a s druge strane je loše jer više ne možeš sebi kupovati slikovnice i vaditi se na dijete.

“Velika buka” je jedna jedina slikovnica koju je sam izabrao; toliko odlučno ju je izabrao da ju je uzeo s police i s njom odmarširao do blagajne i nestrpljivo klecao koljenom dok sam ja vadila novčanik i onda naprosto zanemario SVE ostale slikovnice na sajmu.

Ovu smo već tamo pročitali najmanje 12 puta, izluđujući ljubazne ljude na HENA COM štandu koji su nas ugostili u svom udobnom sajamskom dnevnom boravku.

Evo, tri mjeseca nakon sajma, mogu reći da ova slikovnica nikada nije ni minute provela na polici s Gregoryjevim knjigama – stalno je “dežurna”.

U slikovnici nas veselo oslikane scene vode iz ulice u ulicu, iz grada na selo, s ceste na tračnice, s avionske piste na brodsko pristanište – posvuda gdje ikakvo vozilo, plovilo ili letjelica kretanjem ostavlja svoj glazbeni pozdrav ili upozorenje.

S desne strane slikovnice nalazi se zvučnik i sličice-tipkice koje možemo pritisnuti kako bi slikovnica proizvela zvuk nekog vozila. Ona gornja, najveća, istovremeno pušta SVE zvukove. Ta se ne dira. Ta roditelju trga živce i izaziva glavobolju.

Na svakoj pojedinoj sceni možemo idenfiticirati prometala (gle mi primjerenog rječnika za opisivanje slikovnice; kad mi propadne karijera book-blogerice, mogu predavati u autoškoli) i onda njihove razgovore popratiti pripadajućim zvukom.

U praksi čitanje ove slikovnice izgleda tako da roditelj čita tekst, a dijete nabija prstom po ovom panelu sa zvukovima bez pauze; niti dijete čuje roditelja, niti roditelj čuje samoga sebe; niti čuje da mu u kuhinji ručak kipi ni da je poštar ušetao u hodnik i da doziva ukućane, itd.

Ako kojim slučajem dijete ne zna koji zvuk treba pritisnuti na pojedinoj sceni ili na pojedinom dijelu priče, pored teksta se može naći sličica (ili dvije) koja sugerira ispravan odabir. Sugestije se, govorim iz prakse, mrtvo-hladno ignoriraju.

“Velika buka” trenutačno spada u Gregine najdraže slikovnice; koristim je da ga uspješno namamim na zahodsku školjku, u hodnik, za stol i sl. Ne znam koliko će mi paliti, ali planiram je na ovaj način koristiti dokle god se bude dalo. Nema veze što sam si zbog milozvučnik melodija koje dijete iz nje cijedi skoro progrizla obraze.

Ako želite dijete zabaviti i pokloniti mu slikovnicu koja će ga dugo okupirati (i uspješno nadglasati i sve članove kakve primorske familije okupljene na marendi), mislim da je “Velika buka” jako dobar izbor. Ako ste pritom već nagluhi, onda je slikovnica odličan izbor.

Svima ostalima čiji je sluh savršeno očuvan mogu samo poručiti – strpljenje i tolerancija su prekrasne vještine na kojima čovjek mora raditi do kraja života. 🙂 Honk-honk!

Related Post