Mala djeca imaju svoje velike i male brige, a maleni majmunčić se našao u jednoj od najvećih briga koje mogu zadesiti mališane.
Ova slikovnica se kod nas čita najmanje jednom dnevno i primijetila sam da jedino kod ovog naslova ne prosvjedujem, kada moje potomče traži da ga čitam po dvadeseti put zaredom. 🙂
Njemu se sviđa zbog rime i ritma, a naslućujem da je odavdje i naučio ovo “Ne, ne, NE!” kojim me časti u ovoj svojoj razvojnoj fazi. Barem se tješim da je faza.
Meni se slikovnica sviđa jer tako lijepo potvrđuje moja cinična stajališta o pitanju pomoći i traženja pomoći. 😀 Kako sam rodom iz Bosne, nakon svakog čitanja mi u glavi odzvanja ono što sam u Bosni i naučila; kada bi netko nekome “nazor” pritekao upomoć i onda ili napravio više štete nego koristi ili samo ometao razrješenje problema, prije ili kasnije bi netko kroz zube zacvilio: “Ajd’, nemoj mi pomagat, svega ti…” 🙂
Šalu na stranu.
Dobra volja da se nekome pomogne se mora računati, a leptiriću iz priče je ne nedostaje. Ipak, malome majmunčiću nije niti malo lako objasniti leptiriću kako izgleda njegova mama i iz stranice u stranicu smijemo se odlično rimovanim nesporazumima i njihovim razrješenjima.
Osim onih očitih tema (važnost primanja i pružanja pomoći), slikovnica mi je interesatna jer dotiče još jedan problem koji počesto nastaje u komunikaciji kojom se rješavaju problemi, a to je – definiranje problema! Naučiti dijete od najranije dobi točno opisati ŠTO je problem i kakvo rješenje dijete treba, kakvo rješenje je moguće – bitna je vještina. Zapravo olakšava okolini da shvati kako djetetu najbrže i najbolje pomoći.
Također, bitna poruka je ustrajanje u traženju odgovora i rješenja nekog problema, unatoč tome što taj proces može biti frustrirajući.
Ovo su bitne vještine koje bi i mnogi odrasli trebali savladati i zatim ih redovito prakticirati.
Slikovnica je manjih dimenzija (stane na dva otvorena dlana), a uvijek fenomenalne šarene ilustracije Axela Schefflera otisnute su na tvrdim kartonskim stranicama (kaširano izdanje), tako da je zgodna za nošenje u krevet i gotovo nepoderiva u dječjim rukama. Gotovo. 🙂
Hvala vam na pažnji!
Leave a Reply