Svako malo, otprilike dva ili tri puta mjesečno, na svom privatnom Facebook profilu napišem nekakav rezignirani status o tome kako djeca prerano nauče oglušiti se na dozivanja, bez obzira kakvu boju, snagu i intonaciju glasa koristim.


Znam da se kao ne bi trebalo TAKO derati za djecom, ali kad naprosto, čini se, ne čuju svoje ime osim ako ga ne izgovorim rikanjem koje se očekuje čuti iz ralja ranjenog Minotaura, a ne iz grla metar i pol visoke žene. I još kad se dovedem u fazu da TAKO urlam za djetetom, svi koji su me čuli znaju da sam iz Bosne. Nekako je naglasak najteže istjerati iz iznerviranog, agitiranog govora. Ili urlanja, ajde. 🙂

Zato mi je ova slikovnica došla kao melem na ranu. Očito nije moje dijete jedino. Očito ih ima toliko puno da je netko o tome i slikovnicu napisao.

Moj sin je sada u toj dobi da može uživati u prekrasnim ilustracijama u ovoj slikovnici i razumjeti nekakve osnove radnje, ali kada dođe vrijeme i kada bude dovoljno kognitivno zreo da može shvatiti poruku slikovnice – o tome koje su nezgodne posljedice neslušanja (nisu batine, nemojte odmah na stražnje noge) – imam pametan, lijep, interesantan alat kojim ću mu tu lekciju utuviti u glavu. Nadam se da nije previše bosanska za tako nešto; da je dovoljno permeabilna za kakvu lekciju iz skrbi za vlastitu sigurnost.

Dragi moji, vidite, postoji nešto što se zove Moonlight School za životinje i tom školom upravlja simpatična Miss Moon. Neki od njezinih učenika su i Sova, Miš, Šišmiš i Maca.

Jedne večeri povede Miss Moon svoje učenike u šumu, kako bi imali terensku nastavu iz primjećivanja i obraćanja pozornosti. Zanimalo ju je kakve sve obične i neobične stvari njezini učenici pažljivim promatranjem mogu pronaći.

Maca je vrlo brzo prestala obraćati pozornost na upute koje je Miss Moon davala jer je primijetila nešto zanimljivo…

Krene tako Maca za tom jednom zanimljivom stvari, pa odjednom spazi neku drugu zanimljivu stvarčicu, pa ni ne dođe do nje kada spazi i potrči za trećom zanimljivom stvarčicom i tako redom, amo-tamo, i Maca se izgubi. U šumi. Usred noći.

Shvatila je Maca da je spazila i primjetila mnogo zanimljivih, običnih i neobičnih stvari, ali sada više nema kome reći jer – nikoga više oko nje nema! Ne zna ni gdje je ona, ni gdje su svi ostali ni kojim putem da krene kako bi ih pronašla. Što sad?

Da je ova Maca kao i sve druge mace, imala bi fenomenalan njuh i sluh i ne bi nimalo paničarila, već bi se kao pravi bad-ass vratila svojoj grupi. Avaj, ova naša Maca je nekakva baš blesava maca. 🙂

Netko drugi će se morati pouzdati u svoje novonaučene sposobnosti primjećivanja kako bi je pronašao. Tko bi to mogao biti? 🙂

Ovo je slikovnica koju sam kupila u isto vrijeme kada sam kupila i slikovnicu “Perfectly Norman”. Toga dana je u knjižari Waterstones u Edinburghu za određene slikovnice vrijedila akcija “Buy One, Get One Half Price” i kako sam već odlučila kupiti “Perfectly Norman”, tražila sam još jednu koju bih mogla kupiti za cca 35,00kn i izbor je pao na ovu.

Nisam imala puno vremena za odlučivanje jer je moj sin dva metra dalje energično izbacivao plišane tigriće iz nekakve košare, pa sam odluku donosila na temelju najupečatljivijih osobina različitih naslovnica ovih slikovnica. “Perfectly Norman” je slikovnica koju ne možete ne vidjeti jer je fluorescentno rozonarančasta, a ova je toliko privlačno ljubičasta – i sama ideja da je noć ljubičasta je divna – da je čovjek poželi prolistati.

Za listanje nisam imala vremena, to sam obavila tek kad sam stigla natrag u hotel i stavila dijete na spavanje. Ah, kako mi je bilo drago što sam ovu odabrala!

Prije svega, očarale su me ilustracije. Volim ilustratore koji imaju elemente koji na papiru “svijetle”; ne znam kako se to radi, želim to naučiti. 🙂

Osim toga, otkrila sam nakladnika “Nosy Crow” i nakon malo guglanja zaključila da imaju fenomenalne naslove i da želim na njihove slikovnice potrošiti četveroznamenkasti broj eura. Kad bi ih imala. Ah.

Također, na unutarnjoj strani korica ove (a i mnogih drugih) slikovnice postoji QR kod koji možete skenirati i na taj način pristupiti besplatnom audio-zapisu na kojem vam netko čita ovu slikovnicu.

Autor Simon Puttock napisao je još dvije slikovnice iz serije “Moonlight School” i to “Mouse’s First Night at Moonlight School” i “Own Wants to Share at Moonight School”. Sad još samo nedostaje jedna o samoj Miss Moon i još jedna o Šišmišu. 🙂

Simon Puttock je napisao čitavo malo brdo slikovnica, a neki naslovi koji su mi zapeli za oko su i:
“Fuffywuffy”
“A Ladder to the Stars
“Butterfly Girl”

A Nosy Crow ekipa imaju TOLIKO dobrih slikovnica da ne znam odakle bih krenula (ni gdje bih završila) kada bih krenula nabrajati što sve njihovo želim imati. 😀

Zapravo, znam gdje bih završila – na cesti, prepričavajući priče koje sam čitala u zamjenu za hranu. 😉