Gospodin autor, John Agard, može komotno otići i pokloniti se pred ilustratoricom, Jessicom Courtney-Tickle, jer je ONA (a ne on, sorry) od ove slikovnice napravila remek-djelo.

Naslovnica je ono zbog čega je ova slikovnica iskočila s police i zalijepila mi se za očne jabučice. Ne doslovno, naravno, razumijete što želim reći. 🙂 Meni je i dalje ova slikovnica više njezina nego njegova. Zašto?

Ideja iza teksta je lijepa, prelijepa – okupimo svakoga, koliko god različit bio, s kojega god kraja svijeta dolazio – za sve na ovoj planeti ima dovoljno mjesta, ali nam je ipak najljepše kad se svi poznajemo i kada uživamo u tom šarolikom društvu.

No, sam tekst je meni, odrasloj osobi, malo bezbojan. Ipak, neka se zna, nisam JA glavna publika slikovnica; oni kojima se slikovnice obraćaju vole jednostavan jezik, vole rimu, volje ujednačen ritam pripovijedanja, vole obasce i ponavljanja. I sve to ova priča ima, dok doziva i poziva različite čudesne žitelje ovoga svijeta da se okupe.

Ali ipak, IPAK, mislim da bez snažne ilustratorske čarolije, kojom je Jessica Courtney-Tickle zasula ove stranice, slikovnica ne bi mala ovakav učinak kao što ima. Očito u nakladničkoj kući Faber & Faber imaju nekog genijalnog tko odlučuje kojeg ilustratora angažirati.

Sve ove ilustracije Jessice Courtney-Tickle su me vrlo lako uvjerile da je različito = zanimljivo, da je drugačije = poželjno.

Kada pozivate djevojčicu kojoj pregača svijetli poput Mjeseca na kojem živi, doista vidite da ta pregača svijetli. Kada pozivate djetešce koje po valovima skakuće u košljuici načinjenoj od morske pjene, doista vidite da to djetešce i ne može biti ništa drugo nego dijete morske pjene. Kada pozivate dijete u plaštu od lave, čini vam se da možete vidjeti užarene kapljice koje s plašta padaju na tlo.

Ali nitko nije tako lijep kao dijete u ogrtaču načinjenom od noćnog neba… 🙂

Naravno da sam morala ići guglati i stalkati ilustratoricu i saznala sam da je to jedna prekrasna mlada dama od tek 25 godina! Moje oduševljenje se dodatno rasplamsalo kada sam na njezinoj službenoj web-stranici saznala da je ne samo ilustrirala još neke slikovnice (“Animal Journeys” autorice Patricie Hegarty te “Little Christmas Tree” autorice Ruth Symons), već ima i nekoliko svojih, kojima je sama napisala i tekst i za koje je sama izradila ilustracije. I njih želim, sve redom. 🙂

Znači, moram nabaviti još i:
“The Unexpected Visitor”
“The Story Orchestra: Four Seasons”
“The Story Orchestra: The Nutcracker”

Posljednje dvije, pored teksta i ilustracija, očito imaju i glazbu. 🙂 Eh, još kad bi mirisale i u sebi nosile jestive dijelove, mislim da bi svako osjetilo dobilo svoje. 😀

Vidite vi koliko sam ja ovu slikovnicu počela tretirati kao Jessicinu, a ne Johnovu, da sam na kraju navela NJEZINE ostale knjige, a ne njegove. 🙂 Htjela sam ići ispraviti tu nepravdu (i bezobrazluk s moje strane), pa sam malo zaguglala Agardove ostale radove. Ima toga, kao što vidite, ali ništa od prikazanog mi ne privlači pozornost ovako kao ova slikovnica.

Hvala ti, dragi Johne, što si me upoznao s Jessicom. 🙂