Znam da je “Orašar” primjereniji božićnom ugođaju, ali – ah – zakasnih, pa mi je posebna čast predstaviti vam ovo savršenstvo upravo prvog dana nove godine.

Nakon što sam se preko svake razumjene mjere izoduševljavala prvom glazbenom slikovnicom Jessice Courtney-Tickle, “Četiri godišnja doba”, i nakon što sam vidjela ovu, koja je tada bila tek u najavi, znala sam da je kupljena.

Ono što tada nisam znala, a znam sada, jest to da će apsolutno svaka naredna slikovnica iz serije “The Story Orchestra”, ako ih još bude, biti naručena. Ideja i ilustracije su zauvijek rezervirale moju odanost i ljubav.

Dakle, što imamo ovdje? Čuli ste za “Orašara”, sigurna sam. Čuli ste za “Orašara” kao baletnu predstavu, koreografiranu na skladbu Petra Iljiča Čajkovskog. No, “Orašar” nije njegova priča; napisao ju je E. T. A. Hoffmann još davne 1816. godine.

Kratko, najkraće rečeno, to je priča o djevojčici zvanoj Clara Stahlbaum koja kao božićni poklon od kuma, gospodina Drosselmeyera, na dar dobije igračku-orašara koju njezin brat, Fritz, uspije istu večer pokvariti. Gospodin Drosselmeyer obeća rastuženoj Clari da će igračku uskoro popraviti.

Nakon što je čitava obitelj pošla na počinak, Clara se spusti u sobu gdje se nalaze božićno drvce i darovi, upravo u trenutku kada sat otkuca ponoć. I onda se počne događati nešto neobično – drvce počne rasti, kolačići od đumbira u obliku čovječuljaka ožive, a odnekud na sve njih navale golemi miševi i započne pravi rat.

U pomoć Đumbirovim Kolačićima dolaze i druge oživljene igračke koje predvodi još uvijek ozlijeđeni Orašar; u trenutku kada mu zaprijete mišji zubi, Clara baci papučicu, što dovoljno dugo odvrati pozornost mišu-napadaču, da ga Orašar stigne savladati.

Zahvalna igračka se pretvara u pravog princa i odvodi Claru u svoje kraljevstvo, Zemlju Slatkiša, gdje se u Clarino ime organizira prekrasan bal.

Nebrojeno mnogo pisaca je unatrag stotinu i nešto godina napisalo svoje verzije ove bajke, a temu su rado obrađivali i skladatelji i slikari. I evo, svoju verziju dala nam je i talentirana ilustratorica, Jessica Courtney-Tickle.

Svaku pojedinu scenu ove slikovnice prate kratki glazbeni ulomci iz istoimenog baleta skladatelja Petra Iljiča Čajkovskog, a na kraju slikovnice se može naći kratka crtica o samom skladatelju, kratak popis termina iz glazbeno-plesnog svijeta, sve melodije na jednom mjestu (imenovane i kratko opisane) i poziv čitateljima, velikim i malim, da slušajući pojedini glazbeni ulomak, pokušaju vizualizirati svoju verziju ove klasične priče.

Nadam se da je tržište prepoznalo genijalnu ideju i da se tek počinje diviti čudesnom talentu ove ilustratorice; svaka njezina ilustracija za mene predstavlja direktan put u sjećanja iz vlastitog djetinjstva. Zahvaljujući njoj, vidim da tamo još uvijek ima čarolije i da tamo još uvijek živi jedna malena Iva koja u nju vjeruje.

Iskreno se nadam da su ove dvije “Orkestar priča priču” slikovnice, “Orašar” i “Četiri godišnja doba”, tek početak jedne divne serije glazbenih slikovnica.

Jedva čekam vidjeti sljedeću!