Tigrić Jakov i njegovi prijatelji jako vole crtiće. Sva djeca vole crtiće. I ja volim crtiće. Tko ne voli crtiće? Crtići su djeci ono što su nama odraslima knjige, samo je knjiga iz nekog razloga, eto, korisna za mozak, dok crtići to, navodno, nisu.

I knjiga i ekran nas na neki način isključuju iz svijeta oko sebe, pa mi puno ne primjećujemo dok mirno sjedimo.

Marko, Luka i Jakov su taman sjeli da uz kolačiće uživaju u svojim najdražim crtićima, kad – evo problema. Televizor se odjednom ugasi i nikako se ne da više upaliti.

Nema mjesta panici; Tigrić Jakov obavijestio je svoga tatu o problemu u kojem su se našli i otac se samouvjereno prima popravljanja televizora. No, stvari ne idu onako lako i onako brzo kako se otac nadao, a dečki se neprestano zapliću u noge i stalno su mu na putu dok radi…

Gospodinu Tigru njihovo divljanje brzo potroši živce i on potjera dječicu van, da na dvorištu pričekaju dok on popravi televizor.

I dok mališani tako čekaju, pažnju im počinju privlačiti neke druge stvari; gle, tu je stablo, tko se zna popeti? Hoćemo se utrkivati do posljednje grane? Što se s vrha stabla može vidjeti?

Što se sve može vidjeti izvan kuće, zbog čega mališanima crtići više neće pasti na pamet? Eto, o tome vam je ova mala simpatična slikovnica.

Ideja je odlična i poruka je krasna. Moj trogodišnjak je jako lijepo razumije; vani je toliko puno sadržaja za igru, toliko puno čudesnog neotkrivenog svijeta i još je bolje ako imaš prijatelje s kojima možeš krenuti u avanturu.

No, roditelj u meni se buni – pa je li alternativa crtićima baš morala biti veranje na stablo? Pa zar nije mogla biti gradnja nečega ili puštanje brodića po lokvici… Dobro, istina je da je teško izmisliti aktivnost u kojoj se ovi mališani ne bi doveli u opasnost ili ne bi napravili kakvu štetu, ali kud baš veranje na stablo… 😀 Zapravo, zadnja rečenica – glavna poruka slikovnice – samo zbog penjanja na stablo ima svoju pravu snagu.

Čini se da postoji čitava serija ovih slikovnica o Tigriću Jakovu; ne bi bilo loše potražiti i ostale. Mislim da bih mogla u lov na ovu “Tigrić Jakov postaje jak kao tata” jer je Grego ušao u fazu da po kući diže stvari iznad glave i govori mi “Ja sam tigaaar, gle kako sam jak!”

Tako je neki dan išao svoju snagu demonstrirati na dvolitrenoj boci omekšivača koja nije bila začepljena (taman smo bili u kupaonici, stavljali smo odjeću na pranje) i podigao ju je iznad glave i… Eto, rekla sam vam ja; ili se dovode u opasnost ili čine štetu, najčešće i jedno i drugo istovremeno.

Ove slikovnice su mi odlične jer imaju tanke, plastificirane a mekane stranice. Izdržljive su i otporne na manje količine sline, vlage, hrane i fleke od zamrljanih prstića se s nje lako čiste.

Gledam sad popis svih slikovnica o Jakovu. Znam koju nećemo kupiti sigurno – “Tigrić Jakov svira trubu”.