Prvo sam susrela njemački prijevod ove slikovnice, “Der Nachtgärtner”, kada sam bila na vikend-posjetu Beču krajem 2016. godine. Nešto malo dalje u istoj knjižari (koju su u međuvremenu zatvorili) ugledala sam i englesku verziju, “The Night Gardener”. Tu sam i kupila jer me ta naslovnica nije puštala na miru.

Kada sam je donijela doma, bilo mi je žao što odmah nisam kupila i njemačku varijantu. Mogla sam na njoj vježbati osnovni njemački. 🙂

Možda tek nekoliko mjeseci kasnije, ugledam ja i hrvatski prijevod. Ni ne sjećam se procesa donošenja odluke o kupnji; možda ga nije ni bilo. Osjećaji prema ovoj slikovnici bili su već takvi da su uspostavili snažan refleks oko-blagajna kojemu se nisam mogla oduprijeti.

Nije mi žao što imam istu slikovnicu na dva jezika. Žao mi je što je nemam na tri jezika. 😀

Dobro došli u Ulicu Grimloch. Nije ona sama po sebi čarobna, naprotiv. Siva je i djeluje hladno. Ljudi po njoj hodaju oborenog pogleda, a s ponekog prozora prema cesti gleda zamišljeno dječje lice. Među tim licima je i lice malenog Williama; premda je tek dječak, na prozoru je sam i njegovo lice nosi izraz lica koje “krasi” sve one umorne ljude koji šetaju po Ulici Grimloch.

To su sve lica koja više ne očekuju ništa lijepoga; samo čekaju da se ti jednolični dani izredaju, koliko god ih ima…

A onda, jednoga jutra, pod Williamovim prozorom osvane – sova! Visoka poput kuće s čijeg prozora William promatra svijet koji je uvijek isti – siv, poznat, dosadan. Kako se to dogodilo? Kako se je, preko noći, obična krošnja golemog stabla pored njegovog doma pretvorila u gigantsku sovu?

William se nije stigao ni nadiviti sovi kad, sutradan ujutro, eto još jednoga stabla čija se krošnja pretvorila u životinju! Ovoga puta, ljudi su počeli primjećivati.

Svakoga jutra William se počeo buditi uzbuđen i sretan, spreman istrčati na gradske ulice i pridružiti se ostalim ljudima u potrazi za novim stablom koje je dobilo sasvim neobičnu krošnju! I dok su svi bili zauzeti čuđenjem i divljenjem, William ga je spazio i pošao za njim…

Koga je susreo i što je William vidio? Kako ga je taj susret promijenio zauvijek? Molim vas, poklonite si ovu slikovnicu i uživajte u posjedovanju ove prekrasne priče.

“Nešto se događalo u Ulici Grimloch.
Nešto dobro.”

Sama priča je divna, ali brilijantna grafička izvedba dala je priči toliko konteksta, toliko dodatnog značenja, toliko dubine da mi je postalo savršeno jasno kako mudar i iskusan i pametan ilustrator može uzeti tekst i pretvoriti ga u čaroliju.

A ova slikovnica je imala tu sreću da u njezinom stvaranju sudjeluju čak DVA takva ilustratora. Braća Terry Fan i Eric Fan obojica su školovani umjetnici koji kombinacijom klasičnih i digitalnih umjetničkih alata stvaraju svjetove u koje se publika brzo zaljubljuje.

Kada krenete čitati slikovnicu, obratite pažnju na boje i izgled Ulice Grimloch. Boje gotovo da i nema. Obratite pozornost na govor tijela ljudi koji tom ulicom prolaze. Kamo gledaju? Idu li u parovima? Stoje li i razgovaraju? Što rade osim što samo prolaze? Obratite pozornost na jedan poseban znak na ulici, koji nešto govori o djeci. I pogledajte ulicu i recite vidite li na ulici ono na što znak upozorava.

A onda, kako listate dalje, počnite obraćati pozornost na boje i na broj ljudi na ulici, na njihovu dob, smjer njihovih pogleda, izraze njihovih lica, njihove interakcije. Primjećujete li što? Ove detalje sam tekst nigdje ne dotiče, ali ilustrator priča jednu paralelnu, širu priču koja je možda čak i glavna…

Bilo bi super kada biste prvo mogli pročitati samo tekst slikovnice, bez ilustracija. Onda bih vas pitala što znate o Williamu. 🙂 Tek tada bih vam dala čitavu slikovnicu i s vama rado razmjenjivala oduševljenje svim detaljima – lijepim, tužnim, tajanstvenim i dirljivim – koje donose ilustracije.

Ako već imate slikovnicu doma, dajte pogledajte što piše na vrhu Williamove zgrade i pogledajte što mu stoji na prozorskoj dasci pored lijevog lakta. 🙂

Ovo je tako dobro promišljena i još bolje osmišljena slikovnica, jedna od onih u koje se zbilja isplati uložiti jer priča i pouka ne zastarijevaju nikad; štoviše, mislim da priča oživljava i potiče raspravu o jednom vrlo suvremenom problemu, a ujedno i nudi rješenje.

Čuda koje stvori priroda i marljivi, kreativni, nesebični ljudski duh su ono što će uvijek privlačiti ljude jedne k drugima i izvlačiti ih iz njihovih unutarnjih ljuski kao i iz materijalnih, betonskih zatvora. 🙂

Više o kreativnoj braći Fan možete saznati na njihovoj službenoj web-stranici, Facebook profilima “Eric Fan Illustration” i “Terry Fan Illustration”.

Možete ih naći i na Instagramu, na profilima @terryfanart i @ericfanart

U međuvremenu su ilustrirali još dvije slikovnice, “The Darkest Dark” koju je napisao astronaut Chris Hadfield i “The Antlered Ship” koju je napisala Dashka Slater. Želim ih obje. 😀

Related Post