Joooj, pa TOOOOO! To, to, to!
Sad ću ja vama brzo objasniti zbog čega sam ovako razdragana, ali prvo – malo o samoj priči!

Preeekrasan je kišni dan. Da, kišni. Prekrasan. Takvim danima, ako si roditelj i ako je vikend, pogledaš kroz prozor i uzdahneš od olakšanja jer to znači da možeš mirne duše odgoditi ili otkazati bilo kakve dogovore koji podrazumijevaju napuštanje pidžame, daljinskog upravljača ili knjige. Pod uvjetom da te ne čeka tristotinjak poslića koje preko tjedna nisi napravio…

Za one malo mlađe, kao što je, recimo, Jura, kišni dan znači da rapidno rastu šanse da se oboli od akutnog napadaja jedne bezbolne boljke, zbog koje si dezorijentiran i katatonično izvaljen na krevetu. Govorimo, naravno, o Dosadi Vulgaris.

Ma čim sam okrenula stranicu koja prikazuje Juru izvaljenog na fotelji, odmah su se moji mišići prisjetili svojih pubertetskih i predpubetetskih dana i te iste poze. Da, da, isto ovo sam ja svojoj mami izvodila doma. Kuća puna igračaka – razbacanih igračaka – a meni DOOOOSADNO.

Mamino dobronamjerno: “Pokupi te igračke i pospremi sobu, pa ti neće biti dosadno!”, sjećam se, nimalo nije pomagalo. Samo sam se po namještaju (čak i po podu) rastapala u takve poze o kojima danas moj pokočeni skelet može samo sanjati.

Jura je isti takav, ne znam što bi sa sobom, sve dok mu trokutasti mačak ne odluči odati jednu tajnu. Postoji jedna čudesna naprava protiv dosade; svi je imamo i svi je možemo koristiti, a zapanjujuće je učinkovita upravo protiv dosade!

Ta čudesna naprava, koju mačak zove kuckalo, vrlo je moćna, ali se nigdje ne može kupiti. Tu napravu ljudi imaju od davnina i njoj možemo zahvaliti gotovo sve što je čovjek u povijesti svoje vrste stvorio. Kada jednom to kuckalo pronađemo i kada u baratanju njime postanemo poprilično vješti, odjednom postaneš svjestan da dane i dane možeš ispuniti nečim, a da ti niti jednog trenutka ne bude dosadno!

Ili, recimo, možeš izroditi dvoje-troje djece, pa ti isto više nikada ne može biti dosadno, samo što je to metoda koju ne treba sugerirati mladim ljudima Jurine dobi.

Znate zašto se meni odmah jako svidjela ova slikovnica? Uopće nema smisla spominjati odličan tekst i neobične ilustracije – u prvom čitatelj može tražiti neobično poredane rime, a u drugom zanimljive predmete neobičnih veličina i oblika.

Ono što je mene oduševilo jest tema i kako joj se pristupilo.

Kažu ove moje knjige iz razvojne psihologije da dosada nije bolesno stanje, da to nije nikakvo patološko doživljavanje. Nitko od toga još nije umro, premda se svima nama činilo da, evo, samo što od dosade nismo odapeli.

Naprotiv, kažu neki pametniji ljudi, dosada može biti vrlo, vrlo korisna. Najčešće se može javiti u nestrukturiranom slobodnom vremenu djeteta, ako je dijete sretno da živi u djetinjstvu u kojemu mu roditelji dozvoljavaju takav luksuz.

To je ono vrijeme koje nitko nije osmislio za njega; tabula rasa vlastitog vremena, Sveti gral o kojem sanja svaka odrasla osoba, pogotovo ona koja je roditelj.

Dosada je to jedno stanje koje postoji kao sjemenka jedne izrazito korisne i lijepe vještine – da naučiš angažirati i upravljati vlastitom maštom.

Skriveni blagoslov dosade je taj da nema nikog drugog da ti pokaže što trebaš i kako trebaš i kada trebaš; jedino kad si dijete u tom pogledu gotovo da i nema ograničenja. U teoriji. I upravo to mi je možda i najljepša poruka ove slikovnice, upućena kako djeci, tako i roditeljima – ne trebamo djeci osmišljavati baš svaki trenutak slobodnog vremena.

Dosada je dobra. Frustriranost zbog dosade je dobra. Treba djecu pomalo učiti da postoji kuckalo i pokazati im kako – uvijek iznova i uvijek drugačije – radi.

No, mene kopka samo još jedna mala stvar – Jura dragi, kako je moguće da si u rukama imao knjigu i da to nije pomoglo? Joj, vi mladi, vi ništa ne znate… 😉

Kako bilo, na neki način je čak i lijepo stajati sastrane i promatrati vas u tom razdoblju života kada je dosada luksuz koji si još uvijek možete priuštiti.

Pametna i divna slikovnica. Mom dječačiću za sada malo “prevelika”, ali kada dođemo u godine u kojima će ga povremeno napadati dosada, nadam se da ću se sjetiti kuckala…

Related Post