Mi smo vam sada u toj nekoj slatkoj dobi kada nam se sviđaju sve slikovnice koje smo čitali (ili koje smo trebali čitati) kada smo bili puno mlađi. Ne znam zašto govorim “mi”; nije da im ja nisam bila mentalno dorasla prije dvije godine… Barem živim u uvjerenju da jesam. 😉

Kako je Gregory odnedavno upisan u gradsku knjižnicu, kad je lijepo vrijeme i kada smo svi zdravi (ili kada imamo knjige koje moramo vratiti i platiti zakasninu), rado se prošetamo do dječjeg odjela najbližeg nam ogranka.

Gregory doslovno protrči pored pulta na putu ka dječjem odjelu, a mene ostavi da izmislim gdje ću ovoga puta ostaviti kolica, da tetama kamena lica predam naše iskaznice i da ga onda tražim. Razloga za kamena lica knjižničarki? Pretpostavljam da bi ovoga puta u pitanju mogla biti činjenica da je Gregory pored njih protrčao ponavljajući na sav glas nešto što je opasno zvučalo kao… well… mjesto iz kojeg je trebao izaći da nije rođen carskim rezom.

Kako bilo, kad sam ga pronašla na dječjem odjelu, već je bio nakupio naramak slikovnica i među svim pričama o mačkama našla se i ova. Zato jer zeko ima dlakav trbuh. A i našao je puno maca unutra – slika iznad sve govori.

Tako je ova slikovnica bila jedna od onih koje smo donijeli doma. I čitali čim smo skinuli cipele.

Kao i majmunčić iz slikovnice “Mali majmun u velikoj brizi”, i ovaj zečić je – izgubio mamu i dao se u potragu za njom. No, za razliku od malenog majmuna kojem “pomaže” Leptiran, ovaj naš zečić sve mora sam, pa tako ide od jedne do druge životinje i pita: “Jesi li ti moja mama?”

Divna i kratka slikovnica za male nestrpljivce koji tek uče i imenovati i razlikovati životinje, pa su čak spremni ići i korak dalje i pokušati upariti mladunčad s majkom. Gregory je vrlo teatralno na svaki susret zečiča i neke životinje skakao i mahao glavom, a kada je zeko konačno pronašao svoju mamu, bilo je i skakanja, slavljenja, grljenja i ljubljenja mene, kao da sam ja nekako glavni “krivac” za sretan kraj. 🙂

Vrlo jednostavan problem koji maleni čitaoci trebaju riješiti čini je idealnom za prve “ozbiljne” čitače koji tek usvajaju jezik; mogu imenovati malu grupu životinja, mogu uparivati velike i male životinje, mame i mladunčad, ali mogu i učiti opisati pojedine karakteristike svake životinje. Zečići tako imaju duge uši, pahuljasto krzno, velike uši i mekane šape.

Slikovnica ima jedan slatki mali mekani zečji trbuščić koji može umiriti i zabaviti one vrpoljastije mališane čije ruke nemaju mira ni dok se okrene nekoliko stranica slikovnice. Svakako bolje nego da se mamu, za vrijeme čitanja, povlači za pramen kose. 🙂

Ako se ne varam, postoji i “Jesi li ti moja mama?” s tigrićem, pokušat ćemo je potražiti drugi put. Ako nas puste u knjižnicu. 🙂