Ovo je jedna od onih slikovnica koje, kada ste im u blizini, ne možete ignorirati. Prije svega zato što je OGROMNOG formata, a i zato što riječ “pustolovina” maše s naslovnice.

Sama kaže da joj je namjena “slaviti veličanstvenu raznolikost našeg planeta” i, pretpostavljam, namijenjena je djeci školskog uzrasta, pogotovo onima koji pohađaju više razrede osnovne škole, kojima jednostavno i pregledno prikazuje stotine neobičnih običaja, tradicija, proslava, događaja i avantura koje naš planet može ponuditi nekim budućim istraživačima i putnicima.

U našem kućanstvu pripadnika tog uzrsta još uvijek nema, zbog toga ovu slikovnicu kod nas čitamo mi, odrasli. Točnije, ja. A i motiv mi je često malo drugačiji – u svojoj srži nije baš pošten, ali što je tu je, nekad čovjek nema izbora nego svim raspoloživim sredstvima krenuti u napad…

Ali malo više o tome čim vam prvo pokažem nešto divno – gledajte samo predlist slikovnice! Prvi put kad sam je otvorila, samo sam rekla: “Ooooh, wooow…” i nastavila buljiti u ovo…

Čim se prestanete diviti monarsima (za što će vam trebati punih 12 minuta), na sljedećim stranicama će vas dočekati ilustrirana karta svijeta i pregled sadržaja, koji će vam najaviti u kojih sedam krajeva svijeta će vas ovaj atlas pustolovina voditi; redom će to biti Europa, Sjeverna Amerika, Srednja i Južna Amerika, Azija i Bliski Istok, Afrika, Australija i Oceanija te Antarktika.

Nakon što vam ponudi ovakav jedan sveobuhvatan pregled pustolovina, slikovnica će krenuti redom “zumirati” svako predio i/ili kontinent zasebno. Na prvim sljedećim stranicama naići ćete, recimo, na ilustriranu kartu Europe, a na njoj, označeno riječima, nazivima, opisima i crtežima, pregled pustolovina koje možete doživjeti u Europi.

Na šarenim stranicama koje slijede iza karte pojedinog kontinenta slijede detaljno opisane pustolovine nekih od označenih područja na mapi. Primjerice, unutar Europe će vam slikovnica pokazati kakva blaga možete pronaći u pariškom Louvreu (samo slikarski odjel sadrži više od 7500 umjetničkih djela!), kako izgleda konjički mimohod Feria del Caballo u Španjolskoj, koji to narod unutar u sklopu jedne svoje nacionalne proslave organizira natjecanje u bacanju u dalj jednog svog popularnog jela.

Nisu Bosanci i nije pita, premda, sudeći po kazivanjima moje mame, nedovoljno zasoljeno ili presoljeno jelo u Bosni zna potaknuti glave obitelji da tepsijom igraju frizbi po livadi.

Do kraja slikovnice na ovaj način ćete proći gotovo čitav svijet.

Ja sam zaključila da me fasciniranost kanadskim jezerskim predjelima i dalje drži, ali me je iznenadilo što sam, čitajući slikovnicu, počela pokazivati interes za dijelove svijeta na koje sam do tada bila, slučajno ili namjerno, slijepa.

Recimo, Meksiko me nikada nije privlačio, ali sada sam uvjerena da bih rado napravila nekakvu turu po južnim dijelovima Sjeverne Amerike. Nekako se to poklopilo i sa interesom prema književnosti koji me polako obuzima u zadnje vrijeme, a koji naginje američkom Jugu i povijesti tih predjela. Rado bih, recimo, parobrodom plovila po rijeci Mississippi.

Također, neki popularni dijelovi Azije mi nikada nisu bili interesantni, dok nisam vidjela što je Festival Holi u Indiji.

Listajući ovu slikovnicu, shvatila sam da mi u nogama raste nekakav nemir i da mi u nosnicama nedostaje miris aerodroma i aviona.

I sada dolazimo do toga kako se kod nas u kući ova slikovnca koristi – za emocionalno ucjenjivanje.

Ove godine smo, okupirani nekim drugim projektima, gotovo potpuno zapostavili putovanje. Zalihe su se malo ispraznile, što financijske, što energetske. 😀

I onda eto ove slikovnice meni pod nos, pa ja svako malo zovem dragog da mu nešto pokažem i da ga pitam gdje bi on volio ići i što bi od svega ovoga volio vidjeti. On je, jadan, najčešće mrtav umoran kad mu ja ovo guram pod nos i onda ja postanem zla. Nije namjerno, stvarno, jače je od mene.

“Pa dobro… Ne kažem da moramo ići gledati pingvine ili da sad moramo u Japan… Ali zar ti nije žao da ti dijete nikada ne doživi da, recimo, spava na toplom, a pod otvorenim nebom, ispod staklene kupole i da, stisnut između nas dvoje, gleda polarnu svjetlost? Znaš koliko voli sve ono što ima veze s planetom i svemirom…”

Znam, grozna sam i znam da ovo nije lijepo. Ali on zna što pokušavam, pa se samo nasmije i kaže: “Da, baš je tebi jako krivo što Grego to neće vidjeti. Neće on ni znati da nešto propušta dok mu TI ne popiješ mozak pričama o polarnoj svjetlosti. Dobro, ajde. Negdje ćemo nešto morati, nismo dugo…”

Ova slikovnica je nama odraslima za sada poslužila mnogo više i mnogo bolje nego Gregi – dala nam je povod za zajedničke razgovore koje smo vodili kad smo još bili mladi i ludo zaljubljeni (jedno u drugo, nadam se), pomogla nam je da se koji put odmaknemo od ekrana i da, umjesto preko Vibera, razgovaramo licem u lice, a i ulovila nas je želja da, svatko za sebe, izvuče odnekud svoju bucket-listu i da je malo osvježi…

Osim toga, lijepo je vidjeti kako se Gregi rašire i zjenice i usnice dok mu pokazujemo kako je moguće plivati s dupinima i velikim kornjačama, voziti se kroz šume i planine dugačkim vlakovima i juriti preko snijega u saonicama koje vuče čitav čopor pasa.

Kad nam za koji mjesec, zbog radova na rotoru, ukinu gotovo čitav javni promet u ovom dijelu grada i kada nas zatrpa snijeg na zimu, baš me zanima tko će biti glavni krivac ako se Grego dosjeti tog jednog inovativnog načina da se ujutro nasipom putuje do vrtića… 😀

Ako i vi želite za sebe ovu prije svega OBITELJSKU slikovnicu, najbrže do nje možete tako da je naručite online, u web-shopu Školske knjige.

Related Post